Prof. dr. Mirko Pejanović

U diskusiji na temu doprinosa Adila Zulfikarpašića oblikovanju mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu s deset multietničkih provincija 1992. i 1993. godine na Ženevskoj mirovnoj konferenciji rasvjetljavam, na temelju ličnog sjećanja, sve aktivnosti koje je on provodio u saradnji sa državnom delegacijom ratnog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u pripremi takvog mirovnog sporazuma. Adil Zulfikarpašić je bio veoma zainteresovan za odvijanje pregovora na Ženevskoj mirovnoj konferenciji. Samoinicijativno je pozvao državnu delegaciju da dođe u Zürich i da u Bošnjačkom institutu koristi izvore i građu za svoj rad. Jednog dana smo akademik Filipović i ja doputovali kod njega u Švicarsku. Potom su došli i drugi članovi delegacije. Na raspolaganju smo imali sve uslove za rad. Diskutovali smo o mogućim osnovama izrade mirovnog plana s deset multietničkih provincija. Glavno polazište za pripremu plana bila je Platforma o radu Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima. Riječ je o tome da je Platforma definisala odredbe o unutrašnjem teritorijalnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine. Po tim odredbama, unutrašnje državno ustrojstvo zasniva se na regionalnoj i lokalnoj samoupravi. Adil Zulfikarpašić je dijelio mišljenje o valjanosti odredbi Platforme. U njegovom Bošnjačkom institutu mogli smo koristiti sve historijske, ekonomske, kulturološke i druge izvore da sačinimo mirovni plan s deset multietničkih provincija. Adil Zulfikarpašić je, zahvaljujući svojim kontaktima s rukovodstvom Liberalne internacionale, dobio podršku za prijedloge državne delegacije Bosne i Hercegovine. To je umnogome utjecalo na Davida Owena da prihvati prijedloge državne delegacije za mirovni plan s deset provincija, koje su imale multietničku strukturu prema Popisu stanovništva iz 1991. godine.

Ključne riječi: Ženevska mirovna konferencija, Bosna i Hercegovina, plan s deset provincija, državna delegacija za pregovore na mirovnoj konferenciji, Bošnjački institut, Adil Zulfikarpašić

Preuzmite PDF