ODABRANI CITATI

"Činjenica je da je autohtono bosansko stanovništvo, bivši bogumili, starosjedioci koji su se u jednom periodu možda i identificirali s turskom vlasti, da su u njeno vrijeme doživjeli veliku kulturnu renesansu, dobili politički značaj, a da se nisu odrekli vlastite domovine Bosne."

Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.
"Nama Bošnjacima - muslimanima je neshvatljivo, da Srbi - pravoslavni ili Hrvati - katolici, žele pripajanje Bosne Srbiji ili Hrvatskoj, i to kao neke provincije, a još nam je manje razumljiv pristanak, da se naša domovina raskomada."

Bosanski pogledi, 1962.
"Sad mi izgleda - a to moram tvrditi s rezervom subjektivnog osjećanja - da su moj put, moj liberalizam, bili stvarni, jer sam u svojoj podsvijesti, a kasnije i punim angažmanom bio bogumil, Bošnjak i musliman, i to je sve zajedno formiralo moju ličost. Imate one koji prilaze vieri, jer u njoj traže izvjesne tolerantne crte. Islam sam doživio u mladosti, i tada je on u mom osjećanju probudio sve ono što je tolerantno i pozitivno. Ja sam islam doživio kao tolerantnu vjeru, i sama ta činjenica bila je dovoljna da ga kasnije iskreno prihvatim. Prema tome, tolerancija svakako dolazi kroz takvo gledanje na vjeru i ja sam tako gledao."

Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.
"Čovjek kao što sam ja nikad se nije rastao s Bosnom, nije iz Bosne nikad politički otišao. Čovjek koji je stvorio Bosnu u svome krugu i nosio je u svome srcu, i koji se aktivno bavi politikom od svoje petnaeste godine, nema granica u godinama. Dokle god budem mogao uraditi nešto za moju zemlju, ja ću to uraditi, radit ću to cijelog života.”

Adil Zulfikarpašić, novine Style, 24. 6. 1994, str. 4.
"Uvijek sam se ponosio time što sam musliman, što sam Bošnjak, što sam liberal, što sam demokrata, i kao takav sam uspio i kao poslovan čovjek i kao političar i kao Evropljanin."

Adil Zulfikarpašić, novine Vox, br. 7, oktobar 1990. Str. 29.
"Moje je stanovište da za ovu zemlju treba sve žrtvovati i ja sam se tako uvijek i ponašao. Ne želim reći da sam radio više od ostalih, ali znam da sam dao maksimum svojih mogućnosti, mada ne mislim da bih se time trebao ponositi. To je normalna, prirodna i patriotska dužnost - dati sve od sebe za svoju otadžbinu."

Adil Zulfikarpašić, novine Večernje novine, 6.maj 1994. Str. 6
"Moje životne želje su bile da što god više mogu u mom životu da uradim za moju zemlju za moje uvjerenje, moju vjeru i društvo iz koga potičem. To će ostati uvijek orijentacija moga života i svih mojih aktivnosti. "

Adil Zulfikarpašić, intervju u novinama Sabah (New York) Br. 183 (27. juni 2001), str. 15.
"Nacionalna svijest Bošnjaka muslimana postala je bauk za mnoge, prije svega za one koji su muslimanima namijenili ulogu nekog parijevskog drugorazrednog položaja. Oni se ne mogu i neće pomiriti sa činjenicom da nacionalna bošnjačka svijest otvara široke prostore emancipacije, kulturnog napretka, nacionalne samosvijesti i snage, mogućnosti da postanu u svojoj zemlji odlučujući faktor"

Simpozij Bosna i bošnjaštvo, Sarajevo, 1990. Str. 7.
"Bošnjaštvo je, za nas, i naša stvarna i jedina nacionalna identifikacija."

Bosanski pogledi, 1963.
"Neki nam bošnjaštvo odriču, neki ga pobijaju, neki ga čak i ismijavaju. Ono je pak staro kao Bosna, snažno kao zemlja i ostalo je u dušama velikog broja njenih sinova kroz sva vremena i ostat će kod nas muslimana, nezavisno na sve, dok nas bude na svijetu."

Bosanski pogledi, 1963.
"Za nas muslimane Bosne i Hercegovine je Bošnjaštvo više od regionalnog osjećanja, više od geografskog pojma, vise od kulturno-historijske posebnosti, mada u sebi sve ovo obuhvata."

Bosanski pogledi, 1963.
"Dok hrvatski narod ima živu želju za vlastitom državom i toj ideji često potčinjava metode borbe, izbor vođstva i saveznika, srpski narod ima neutaživu žeđ da bude pijemont, pokrovitelj i branitelj srpstva i svih Srba, ne vodeći računa o tome da li se te ideje sukobljavaju sa političkim i geografskim predstavama drugih naroda. Muslimani Bosne i Hercegovine imaju cilj – ravnopravnost. Oni žele da budu ravnopravni i jednaki i to ne više nego što su u stanju da daju svojim komšijama."

Adil Zulfikarpašić, intervju u Nedeljnoj borbi, 22-23. Septembar 1990. Str 5.
"Kada sam došao u emigraciju vidio sam da nema nijedne ustanove u svijetu gdje bi se moglo naučiti nešto o Bosni, o njenom jeziku, o njenoj kulturi. Mi Bošnjaci bili smo manje-više potpuno izolirani, i meni je to smetalo. Od djetinjstva sam skupljao knjige, imao sam u Foči veliku biblioteku, nekoliko hiljada knjiga. Imao sam biblioteku i u Sarajevu. Biblioteka u Foči izgorjela je s kućom 1942. godine, a ona u Sarajevu je pokradena. Meni je, tako reći, u krvi da skupljam materijale i knjige, i kada sam došao do materijalnih sredstava odlučio sam svoju privatnu biblioteku, koja se sastojala od desetak hiljada knjiga, pokloniti kao bazu Institutu i onda ga početi sistemski izgrađivati."

Adil Zulfikarpašić, Panorama pogleda, pojmova, pojava i mišljenja, 2001. Str. 171.
"Od prvog dana sam smatrao da Bošnjački institut mora biti mjesto gdje svaki čovjek iz Bosne i bilo otkuda može naći podatke o Bosni, njenoj historiji, o njenoj književnosti, njenoj prošlosti i sadašnjosti. Formirao sam bosniku, koja čini osnovni i najveći dio institutske biblioteke, ali sam napravio i druge odjeljke – serbiku, kroatiku, emigrantiku, islamiku i turkiku, a pored toga i kompletnu jugoslaviku."

Adil Zulfikarpašić, Panorama pogleda, pojmova, pojava i mišljenja, 2001. Str. 171.
"U Zurichu sam opet počeo da sakupljam knjige kada se moje materijalno stanje poboljšalo. Kada sam radio kao novinar onda sam za neke časopise pisao recenzije knjiga, i te knjige su mi date na poklon. Tako sam opet došao do priličnog broja knjiga, ali moram priznati da je u meni uvijek bila potajna želja da stvorim biblioteku, odnosno jedan moj institut. Mi smo u emigraciji vidjeli da nema nijedan centar koji se isključivo bavi bosanskom historijom, bosanskom literaturom. Kada se poboljšalo moje ekonomsko stanje i kada sam došao do sredstava, kupio kuću i stanove u raznim dijelovima svijeta gdje sam radio, odlučio sam da napravim jedan Bošnjački institut u Zurichu jer mi je ispala prilika da kupim od mojih poznanika kuću uz sami Univerzitet. Kuća je bila sa 6 spratova , ne naročito velika, bila je pravljena 60-70 godina, ali je imala dovoljno prostora za stvari koje sam planirao. Tako sam ja tu kuću kupio i dao arhitektima da je po mojim planovima urede."

Adil Zulfikarpašić, Misao, pogledi i sjećanja, 2001. Str. 98.
"Meni je sinula misao da bih trebao još dok sam živ proširiti moj Bošnjački institut, djelimično ga prenijeti i izgraditi jedan novi u Bosni, u Sarajevu. Kad jednu stvar odlučim, onda se ja oduševim njome i nastojim svim silama da je ostvarim. U nekoliko primjera koji su poznati čitavoj javnosti, ja sam vidio da je kulturno blago u BiH uništeno. Najviše je pogođena ekonomija, infrastruktura Bosne, a odmah iza nje kultura. Ja sam se bojao da kasnije ne dođe neki surogat, neki kič koji će zamijenti onu stvarnu kulturu autohtone Bosne i bosanske nauke, pa sam svim silama nastojao da se ostvari ta moja ideja i da dođe do izgradnje jednog moga instituta u Sarajevu."

Adil Zulfikarpašić, Misao, pogledi, sjećanja, 2005. Str. 159-160.
"Predajem Institut u ruke mlade generacije i Bosni i njenim narodima, jer sam uvjeren da su vrata ove kuće otvorena ne samo za Bošnjake-muslimane već i narode drugih vjera s kojima moramo živjeti ako hoćemo egzistirati u ljubavi i miru."

Adil Zulfikarpašić, Oslobođenje, 25. maj 2001.
"Moja je ambicija da Bošnjački institut bude jedna naučna i kulturna ustanova koja će privući bosansku inteligenciju da ovdje istražuje i da se ovdje pomogne u obrazovanju i sticanju znanja o Bosni i Hercegovini."

Adil Zulfikarpašić, Sarajevo, 2007.