NAKIT

Nakit je bio sastavni dio odijevanja žena. Uz materijalnu vrijednost nakita koji se izrađivao od zlata i srebra, nakit je prestavljao i statusni simbol, pa je tako izrađivan različit nakit za gradsko i seosko stanovništvo, za bogate, kao i za one koji su bili slabijeg imovnog stanja. Nakit su izrađivali majstori kujundžije koji su se specijalizirali za izradu različitih vrsta nakita, pa su tako postojali majstori koji su izrađivali samo filigranski nakit, majstori koji su izrađivali seoski ili gradski nakit, a nakon dolaska austrougarske uprave, juvelirstvo postaje dodatna specijalnost pojedinih majstora koji su se bavili izradom nakita s dragim kamenjem.

Iako raznolika, zbirka nakita Bošnjačkog instituta – Fondacije Adila Zulfikarpašića baštini veliki broj pojaseva s paftama (ukrasna kopča za pojas), kao i samih pafti izrađenih od srebra u tehnici filigran, tehnici kovanja te pafti u potpunosti izrađenih od ćilibara. Filigranska tehnika bila je često primjenjivana a predstavljala je lehemljenje i ispreplitanje tanjih i debljih niti na unaprijed oblikovanu formu predmeta. Unutar ove forme prostor se ispunjavao različitim kombiniranjem isprepletene žice od zlata i srebra.

Pafte su uglavnom u obliku mašni ili u geometrijskim oblicima, u kombinaciji s pojasevima od pliša ili satena ili su, pak, pojasevi u potpunosti izrađeni od srebra. Neke su „pokićene“ poludragim i ukrasnim kamenjem od brušenog stakla, a većina je dodatno dorađena tehnikom granuliranja. Pojasevi su se nosil preko anterije i često je sam pojas rađen od istog platna kao anterija, pa se na njega dodavla pafta. Pojasevi s paftama nosili su se i uz dimije, odnosno uz kat kaljine.